Piše: artinfo.ba/AP
Otac i majka brončane košarkašice Australije Marianne Tolo su iz središnje Bosne, otac iz Kreševa, majka je Vitežanka.
BiH je jedna od 55 država svijeta čijim sportašima na nedavno završenim Olimpijskim igrama u Parizu nije pošlo za rukom osvojiti niti jednu medalju. Od zemalja Starog kontinenta u društvu onih koje su ostale bez olimpijske medalje, uz BiH su još samo Andora, Malta i Monako. No, to ne znači da se olimpijskom medaljom nisu okitili brojni sportaši koji imaju veze s BiH, koji iz nje vuku korijene. Jedna od njih je i Marianna Tolo, članica ženske košarkaške reprezentacije Australije.
Ova 35-godišnjakinja vrlo uspješna košarkašica rođena je u Australiji, u Mackayu, Queensland, a s visinom od 1,96 metra jedna je od najviših australskih košarkašica. Marianna Tolo igračica centra sa svojom je ekipom na Olimpijskim igrama u Parizu osvojila brončanu medalju. Njezini sportski put popločan brojnim odricanjima ali i izvanrednim sportskim rezultatima počeo je na australskom Sveučilištu Canberra Capitals, trenutačno je dio tima Bendigo Spirit, a biti dijelom ženske košarkaške reprezentacije Australije i osvojiti olimpijsku medalju kruna je njezine karijere koja će još potrajati.
Uz odlike vrhunske sportašice, Mariannu Tolo krasi i ponos na podrijetlo svojih roditelja koji su iz središnje Bosne. Otac Mijo je iz Rakove Noge u Kreševu, a majka Ružica iz Šantića u Vitezu.
Mijo Tolo ovih je dana u posjetu rodnom mjestu te nam je kratko opisao razloge svojeg odlaska u Australiju sad već davne 1971. godine kada je poput većine otišao u svijet „trbuhom za kruhom“.
„Moj je plan bio otići na nekoliko godina, zaraditi i vratiti se. Ostao sam međutim, uskoro mi se pridružila i supruga Ružica, a Australiji su rođena moja djeca, najstariji Adam pa Marianna i Kate. Australija je prekrasna i bogata zemlja, ali tako lijepe zemlje kao što je BiH nema na cijelome svijetu. Obišao sam ih puno, od Novog Zelanda, Australije do Amerike. Takve prirode, brda, zelenila nema nigdje “, kaže Mariannin otac Mijo Tolo.
Ljubav prema svojemu Kreševu, središnjoj Bosni i BiH prenio je i na svoju djecu. Najstariji sin Adam privremeno je živio u Hrvatskoj kako bi naučio materinski jezik, redovito posjećuje rodbinu u Lepeničkoj i Lašvanskoj dolini kao i njegove sestre Marianna i Kate. Marianna svaku priliku koristi posjetiti rodni kraj svojih roditelja, ali i Hrvatsku u kojoj je ljetovala po povratku s Olimpijskih igara. Zanimljivo je da rado traga i za dragim kamenjem, baš poput Kreševljaka koji imaju u BiH jedinstven sajam minerala, dragog i polu dragog kamenja. „Nerijetko Marianna s krampom u ruci traga za dragim kamenjem kojeg kao i zlata i opala ima u Australiji, ovisno u kojem dijelu živite. Nama su nalazišta dragog kamenja nekih 200-njak km od mjesta u kojem živimo što nije neka udaljenost za pojmove Australije. Zna povesti svoje kolegice koje s njom igraju košarku, naravno one koje s njom dijele i ljubav prema traganju za dragim kamenjem. Marianna je iako rođena u Australiji jako vezana za BiH, za Kreševo i Vitez gdje kad god ima priliku rado navrati“, kazao nam je njezin otac Mijo Tolo.
Iako je zagazio u osmo desetljeće života, Mijo boravak u rodnom kraju koristi za obilazak obližnjih brda i planina. Pješačenje mu je hobi, a klima na koju se žale stanovnici njegove rodne BiH daleko je kaže ugodnija nego u Australiji. Spas od ljetnih vrućina nalazi u brdima iznad Kreševa kojima je hodao i kao dječak, deveto dijete u obitelji kojega je život poput mnogih odveo daleko od rodnog kraja.
Kćer Marianna kaže brončanu medalju osvojila je igrajući za Australiju, ali dio uspjeha pripisuje i svojim srednjobosanskim korijenima, Kreševu i Vitezu koji za razliku od ostatka BiH mogu kazati da imaju svoju brončanu olimpijku.
