Fondacija za izdavaštvo F BiH nagradila je u 2022. godini dvanaest najboljih rukopisa za područje “nova djela domaćih autora“. Tom krugu nagrađenih pripada i knjiga „Priče iz stare čaršije“, autora Zdravka Marijanovića iz Kreševa. Izdavanje ovog djela podržala je Fondacija, a realizirala Izdavačko-štamparska kuća „Planjax komerc“ Jelah-Tešanj.
Ugledna profesorica iz Kreševa, Marina Šimić, o knjizi piše:
„…U romanima koji su prethodili ovoj zbirci priča, na pitak i privlačan način, Marijanović je uvukao čitatelje u koloplet povijesno-ekonomskih odnosa Kreševa i Dubrovnika na pozornici koja seže od sela Vranaka do kreševske čaršije, koja će u ovoj zbirci buknuti slikom života, usudom zapletene zajednice kršćana, muslimana, jevreja. To je vrijeme u kome je carska vlast daleka, a oholost osiljenih lokalnih kabadahija bliska i nemilosrdna. U tom opasnom vremenu valjalo je znati sačuvati i imetak i čast, počesto i živu glavu; imati širom otvorene oči i uši; imati mudrost predviđanja i prosudbe pravog trenutka da se nešto učini, kaže ili ne učini i ne kaže.
Autor vješto vodi svoje likove i ulazi u njihove duše koje snuju, trepte, strepe i strahuju i pate ili one druge, koji uživaju u osveti i tuđoj nevolji kako bi se i sami izbavili iz svoje muke i nesreće. Na kraju, svaka priča i svaka sudbina iz Priča skončava i nestaje s pozornice: nekada se lagano gasi, a češće završava naglo, u trenu nestaje s pozornice života i iz sjećanja mještana.
Nešto iza tog tamnog zastora prošlosti otrgnuo je Zdravko Marijanović, iznio na svjetlo u svojim „Pričama iz stare čaršije“ i ponudio nama. Da pamtimo. Da se ne zaboravi. I da nas opomene kako smo i mi sami likovi koji su samo nakratko ovdje, na pozornici života, a da će već sutra drugi voditi svoje bitke i živjeti svoje živote koji će se zaplitati u neke nove priče…“
U osvrtu na Priče, prof. Josip Kurevija iz Busovače, pjesnik i novinar, kaže:
„…O starom Kreševu, onom pod osmanskom vlašću, ponešto je i zapisano, najviše zahvaljujući franjevcima. Tako su i nastale „Priče iz stare čaršije“, na fragmentima iz Bogdanovićevog „Ljetopisa kreševskog samostana (1765 – 1817)“ i Martićevih „Zapamćenja“. To je doba velikih promjena u društvu, kako na globalnoj svjetskoj razini, tako i u malom rudarskom Kreševu.
Knjiga je ustvari zbirka pripovijedaka, koje su tematski vezane za Kreševo („Ašlaković“, „Nuhan“ i „Ajmiko i Musija“) i Sarajevo („Grgo“), u vrijeme oslabljenog i gotovo rastočenog Osmanskog Carstva. To su priče o običnim ljudima četiriju vjera, čiji se životi igrom slučaja ili voljom carske vlasti prepliću sa životima i sudbinama bosanskih franjevaca, a sve pod budnim okom bosanskog valije i njegovih slugana. Čitatelju se tako otkriva opća atmosfera tog vremena i sva zamršenost odnosa između ljudi različitih vjera i položaja u društvu, s posebnim fokusom na pravdu općenito, te na pravni i sudbeni odnos vlasti prema svojim podanicima. Priče govore o podređenom i nepravednom položaju svih onih "drugih", onih drugog etnosa i vjere, u odnosu na one „pravovjerne“, one koji pripadaju vladajućem etnosu i carskoj vjeri. Dakle, vezivno tkivo svih četiriju priča jeste prikaz poimanja i provođenja pravde i pravednosti u Osmanskom Carstvu, a ono je takvo da je uvijek išlo na ruku svojemu, a štetu, nju je uvijek morao netko platiti, pa, ako se nije moglo pravom krivcu doskočiti, tu su Latini i fratri da plate, kao u priči o Ajmiki i Musiji…“
Knjiga će biti predstavljena na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Sarajevu.
