Za otomanske vlade bili su Turci neupućeni u vjerski život katolika, a kako su često fratre sumnjičili i globili, da imaju dogovor sa „Rim-Papom“ ili „Bečkim cesarom“, to su lako svakom glasu povjerovali, da fratri štošta po crkvama i samostanima kriju. Njihovo potpuno nepoznavanje vjerskoga života pokazuje ova stara kreševska anegdota.
Kada je neki Turčin prolazio pokraj crkve na Veliku subotu i čuo gdje fratri pjevaju mnogo Alleluja, on je vrativši se u Kreševo pričao, kako su fratri nešto „plaho“ debelo zaklali i sve od dragosti pjevaju: „ala loja, ala loja!“ Tako su isto povjerovali u priču da fratri kriju vrlo lijepu djevojku „da je takve na 'dunjaluku' nema“, svu u srmi i zlatu odjevenu, s „bukadar“ đerdana oko vrata.
Jednom se zapiju kreševski Turci i turski „zabit“ s njima na brežuljku više Kreševa, Turanju zvanom, odakle se sve pod njim ležeće Kreševo vidi. Lijep vidik, ljetno vrijeme, a rakija „eglen“ otvorila! Kako su o svačem govorili, tako došli i na sakrivenu „curu“ u fratarskoj crkvi. Dogovore se da provale u crkvu, „curu“ otmu i dovedu na Turanj da im pivo služi, na sramotu fratrima i raji. „Pjanoj glavi kantara nije“, veli narodna poslovica, tako i oni rekoše i učiniše. Onako pijani u crkvu provale i kip sv. Kate sa zlatnom haljinom i svim đerdanima prihvate, te ga kroz Kreševo na Turanj iznesu. Ovdje ga u sredinu postave, da im pivo služi i da vidi što se Turci časte. Ali nisu ni prve bukarice dobro natočili, kad se kip sv. Kate poče u obrazu mijenjati i rukama prijetiti. To vidjevši, obuze ih sve neki strašni strah, da su mahom skočili, odbacivši sve oružje, i štoviše sve pivo i jedivo, te nageše bježati u divljem trku, okomice niz strmi Turanj, u same katoličke kuće. Svijet je čudom gledao, a Turci pričahu, da nisu pobjegli, oni bi od straha poludili i umrli, tako im je neka strahota pridošla.
Kreševski katolici odmah otiđu na Turanj i u slavi pronesu kip sv. Kate kroz Kreševo te ga unesu na crkvu na veliki oltar, gdje je i bio. S pjesmom i molitvom narod i fratri slavili su Boga i sv. Katu, a Turci se ne usudiše više dirati u „curu kakve nema na dunjaluku“.
Stari crkveni zapisnik iz godine 1803. zapisuje da je kip sv. Kate imao: „Obodorah (tj. odorah) S. Cathe 6, Cvista od srebra iste 2, Zatorgnia iste 2, Agline iste 1, Vinacaj velikih 14, Vincischiah mali od para 25, Vincza od Pulizah 3, Vincza pozlachena, Gospin veliki i s. Cathe mali od krajezara 2“. Zapisnik sakristije samostana crkve u Kreševu iz god. 1798.
Izvor: Kalendar sv. Ante 1998/Svjetlo riječi
