Otišao je Mijo prije zore iz Kreševa kako bi pripremio teren za eksploataciju nove žile crvenice. Naime, mogao je dok ne dođu pomoćnici nesmetano urediti teren, poduprijeti gredama tamo gdje je vidio ranije opasnost od odrona i osigurati momcima, kad počnu raditi, da nema opasnosti od stradavanja.

„Mladost k’o mladost, oni kakvi su namah će prionit na kopanje, neće ni pogledati visi li im šta nad glavom“, razmišljao je dok se po mrklom mraku peo putom ka Blinjama, prijevoju što se izdiže iznad same Crne rijeke.

Kad je na istoku zarudilo, on se već počeo spuštati od Vidovića (Vidosovića) vododerinom ka sastavu Crne i Bijele rijeke odakle je imao cigar duhana do majdana. Nestrpljenje ga je tjeralo, ni odahnuo nije. Čim je stigao, samo što je odložio gunj u kram9, potegnuo malo veći cug rakije iz čuture, pa je odložio

na gredu iznad ulaza, uzeo je alat – ćuskiju10, kramp i veliki čekić i odmah prionuo na posao.

Treća je godina otkako je Mijo dobio tapiju11 i počeo raditi u ovom majdanu. Zimi, odnosno od jesenjih kiša pa do proljeća, radi mogućih odrona, a i studeni, nisu radili. Mijo je tad uglavnom pomagao bratu Anti u njegovoj duganji12 koja je bila uz kuću u čaršiji. Tako je radio i čekao pomalo se pripremajući za vrijeme kad može ponovno na rad u majdan.

U majdanu lijevo je jedna pinga13, a desno, jedna iznad druge, u dva hvata bile su još dvije. Donju su tek počeli kopati, pa im se oveća stijena ispriječila tako da su tu zastali. Između donje i gornje rupe ispucano je stijenje. Jutros

kao da ga je manje. Htio je on stijenu odvojit, pa zatim obaviti podgrađivanje kako bi, kad stignu momci, sve bilo sigurno i kako bi mogli nastaviti kopanje. Činilo mu se, tako je izgledalo po onome šta se vidjelo s vanjske strane, da je iza te stijene jako bogata žila crvenice i zlatonosnog tetraedrita koja, bio je siguran,

ne prestaje ubrzo, nego se, tko zna koliko duboko, pruža u planinu.

I nije mu uopće bilo teško. Tek što je malo upro ćuskijom, stijena, kao da je baš to čekala, pomjeri se i skotrlja da bi se dva metra niže u uvali zaustavila. Pred Mijom se ukaza otvor taman toliko velik da se on može bez po’ muke uvući. A kad je zavirio, vidje da rupa što se otvorila njemu pred očima nije samo obična pukotina, nego je to usko i duboko grotlo. Koliko je mogao vidjeti golim okom bez svjetiljke, rupa ide u dubinu i ne vidi joj se kraj. Iz zemlje zrači studen i neka mistična tama. Eh, to je već izazov! Mijo je radoznao, sve u njemu treperi od neizvjsnosti i osjeća se kao da je prvi put pred djevojkom koja mu se nudi.

Nešto u njemu tjera ga da zađe dublje unutra i ispita to šta je otkrio. Žurno ode do krama po lojanicu i čakmak, ukresa trud14, zapali lampu i bez velikog razmišljanja zakoraci u tamu.

U početku, nekih desetak-petnaest metara je prešao puzajući. Nakon toga, rupa se spuštala i blago je savila desno gdje je bila šira i visočija. Odatle će moći ići uspravno. Štrecnu ga oštra bol samo nakratko kao blijesak stvarnog trenutka kako bi ga vratila. Mijo se prenu. Bol je, očito, bila samo refleksna reakcija na nešto što je fratar već završio. I sad je počeo s pripremom za šivanje rane na potkoljenici gdje je prije bio vanjski prijelom. Potom će kudeljom umočenom u jaje stegnuti mjesto prijeloma i gotovo.

''Fratar liječi mladog Skopljaka''

Taman što je fra Mato udio konac u iglu kad začu iz avlije viku i zapomaganje.

Muški bariton zove - Doktore! Doktore! Pomagaj! Sin će mi umrijet! - U glasu se osjeti da bariton samo što nije prasnuo u plač.

Izađe fra Mato brišući krpom ruke od ulja kojim je mazao i ruke i oboljelo mjesto kako bi mogao lakše tretirati povredu, pa nakon zamračene prostorije na suncu zaškilji na oči gledajući kroz trepavice po narodu koji je čekao da vidi što će biti s povrijeđenim.

- Šta je bilo? Nješta …

- Pomagaj - prekide ga onaj bariton - dina ti, hećime, umrijet će mi sin!

Kad mu se oči privikoše na danju svjetlost poznao je vrijednog i radišnog Omera Skopljaka iz Mahale čija je kuća bila na Međumostinama, druga u nizu kod jednog od tri mosta preko rijeke naspram džamije. Vidje preplašenog Omera kako u naručju nosi dječaka od desetak godina.

Držao ga je blijed k’o krpa koliko se prepao i zamorio trčeći.

Dijete je svo nateklo i pomodrilo. Napinjalo se udahnuti stisnutih očica i pri svakom udisaju puštalo neki prigušeni pisak.

Rekao je fra Mati da su neki njegovi vršnjaci vidjeli kako ga je na livadi blizu kuće ujela pčela. Mato je odmah, onako za sebe, konstatirao da je u pitanju alergijska reakcija i naredio :

- Čim prija mi donesite tri žive pčele! – i dodao – Nemojte da i´ oštetite prilikom lova. I vrati se u kuću kako bi završio šivanje. Ostavljao je dojam mirnog i staloženog kao da se vani ništa ne događa.

Omer, sada više zbunjen nego uplašen, ostavi dijete u vrtu iza kuće pod jabukom nekim ženama na skrb i k’o oparen izjuri iz dvorišta.

Do tada su oni koji su bili alergični umirali od ujeda pčele. Sreća pa je Omeru lov na pčele lako išao. Naravno, pomogao mu je Ivo, gazda pčela te je uspio, bez poteškoća, u maramicu od fina sukna uloviti tri pčele u Buljanovoj njivi s onu stranu ceste pod Turanjom kod prve košnice.

Kada su stigli u dvorište dječak je sada jedva čujno disao, a grudi mu se skoro neprimjetno pomjerale. Fratar je iz kuće izašao s keramičkom čikarom15 u ruci i u njoj je izgnječio insekte, dodao malo vode i ulio malom u grlo i opet pošao u kuću rekavši :

- Eto, što je do mene ja sam učinijo. Nosite malog kući i molite se Bogu, sada je sve u Njegovim rukama.

Vidjevši kako su svi zbunjeni na tako kratkom tretmanu za tako strašnu stvar ponovio je još jednom:

- Molite se Gospodinu, jer on odlučuje o svemu!

A znao je da će mali za sat-dva biti kao da ništa nije bilo.

- Stjepan Zelenika MOST SVJETOVA (roman), FELJTON, Četvrti dio.

9 Kram – koliba od pruća.

10 Ćuskija – željezna poluga, špic od oko 1m dužine.

11 Tapija – sultanova dozvola.

12 Duganja – kovačnica.

13 Pinga – uska rupa, karakteristična za rudare Sase.

14 Trud – lako zapaliva gljiva, koristi se uz kresivo ili čakmak da se upali vatra.

15 Chicara – šolja, tal