Pri povratku u svoj dom vile će užasno pogriješiti. Zapravo, one se moraju skloniti kako ih sunčev sjaj ne bi dohvatio. On ih može opasno opeći ili čak mogu izgorjeti u užasnim mukama. Toga jutra, u vrijeme kad je Zora(3) trubom pozvala bića tame da se sakriju u okrilje podzemlja, desila se velika nezgoda.

Upravo kad je Visočica počela skidati sa svojih ramena haljinu tame i gola osunčana ramena, k’o najljepša djevojka, nudila pogledu, vila Radosta, koja je nekako bila najživlja i najveselija, pa ju je radi toga bilo najteže kontrolirati, lepršajući oko rijetkih cvijetova čije su latice nudile blještave kapljice rose, ogledajući se u njihovom sjaju i letajući radosno čas tamo čas ovamo od jednog cvijeta do drugog, skrećući često s rute kojom su se uvijek vraćale doma, izgubila je dragocijeno vrijeme te je sunce dohvati.

Zapravo, jedna zraka, koja se, upravo u trenu kad je vila naletjela, probila k’o strijela šumskog ratnika, oprljila joj je samo malo dio repa krila. To je bilo dovoljno da Radosta izgubi ravnotežu i pred samim vratima zamlatara panično krilima kao da se saplela u mrežu, pa se, bacakajući se svom snagom, koprca i otima nekoj nevidljivoj sili i nemoćna pada u bezdan, koji kao da se upravo

otvorio samo radi toga da ona u njega upadne. A nedaću je pojačalo upravo njezino upadanje u pukotinu između stijena.

Dolje se saplela u pravu mrežu Gorosta, paukolika bića, predatora i proždrljivca svega šumskog. Ostale vile, njih tri, Dora, Veselka i Sluška, iako su bile već uletjele kroz vrata, okreću se i dolijeću u pomoć Radosti.

Tada Gorosta, koga one nisu vidjele, nabacuje mrežu i na njih.

Nastaje panika, koprcanje i mlataranje kako bi se oslobodile. Još sve pogoršava predator koji zateže mrežu, pa se vile u strahu od njega još žešće otimaju, a time se sve više upliću u mrežu.

Traje ta njihova žestoka borba dugo i sve su bliže tome da ih sunčeva

zraka sprži. Ako ih i ne pojede Gorosta, to bi bio njihov kraj. I baš u momentu kad se strašno paukoliko biće, iz čijih žvalja cijedi slina, nagnulo nad pukotinu i prišlo skoro nadohvat vilama, odnekud odapeta strijela k’o munja propara proplanak i zabi se tik do pauka. Utom se šumom zaori krik upozorenja. Ljudski rečeno, od njega se ledi krv u žilama. Krik je to ratnika koji upozorava lovca na još jedan korak i slijedi mu samrtni hitac. Predator ljutito zauzima položaj za borbu, ali vidjevši pred sobom u blještavilo odjevenog, širokih ramena, visokog ratnika vilenjaka, ustuknuo je i ne pokušavajući da se suprotstavi.

Vilenjak mačem prosijeca mrežu i vile se zadnjom snagom, jer je sunčev sjaj skoro stigao u malu uvalu u kojoj su bile upale u stupicu, izvlače i spasavaju od užasne muke i patnje.

- Brate Zelen Panu, hvala ti. Dugujemo ti uslugu. Ako ti šta zatreba, mi smo za tebe uvijek na raspolaganju.

Pan se osmjehnuo, klimnuo glavom i iščezao tamo otkuda se maloprije pojavio.

Pan jedini od patuljaka ima dozvolu za izlazak u ovaj svijet, ali samo tu, nedaleko od vilinski vrata. Njemu je data moć da po potrebi mijenja oblik i uzima ponekad izgled ratnika vilenjaka.

Nakon što su stigle u intimu svoga doma navalile su, iako su sve bile povrijeđene, da najteže povrijeđenu Radostu što prije zaliječe. Što od slabosti porad vlastitih povreda, što od iscrpljenosti i zauzetosti oko sestre vile, posve su zanemarile svoju ulogu čuvarica vrata.

Pokola sa crnim vilama pravi put rudaru

Pokola odmah, čim su vile ušle u svoje odaje, ne gubeći ni trena sa svojom vojskom crnih vila poduzima sve da ostvari svoj crni plan. Tako prvo uređuje ulaz za rudara koji treba doći. Zatim zagrađuje vodu na slapu koji je toliko jak da nijedan čovjek tuda ne bi mogao proći, te nabacuje kamenje po šiljatim stijenama na hodnicima i dnu jezera. Sklanja stijene koje bi se našle na putu rudaru, a koje on nikako ne bi mogao preći ni zaobići.

Premošćuje pukotine koje čine neprelazni bezdan na putu do škrinje s kristalom. Ali sve to radi tako pažljivo da se jedva može primjetiti da je netko nešto radio oko ulaza i po hodnicima.

Jedino skrenuti tok slapa je pokazivao da nešta u tom svijetu nije u redu, ali to nije nitko opazio. Tako se zli duh Pokola pobrinuo da rudar može bez problema doći po veliku tajnu.

Sljedeći nastavak: Fratar liječi Miju rudara nakon stradavanja

- Stjepan Zelenika MOST SVJETOVA (roman), FELJTON, Drugi dio.