Preuzeto s bljesak.info / Miljenko Buhač
Milo Jukić, Bljeskov putopisac, jedinstvena je pojava u bh. kulturnom okružju. U isto vrijeme je i oštra i blaga jezika, oštrouman i lucidan promatrač i analitičar, ali istodobno i vrstan književnik, etnolog, urednik...
Najbolje bi bilo ovakve razgovore ponuditi i postaviti bez bilo kakve najave. Jer bilo što da izdvojimo, možemo 'usmjeriti' gledatelja/slušatelja u nekom neželjenom pravcu. Otprilike je to kao kad gledate kroz prozor na savršenu bjelinu snijega-cijelaca, a onda iziđete i napišete na snijegu neku poruku. Može proći, ali narušili ste savršenstvo površine snježnog pokrivača.
Milo Jukić živi u jednom malom mjestu kod Kreševa, ima sedam mačaka, srnu, ježa, jata ptica, gomile knjiga i bezbroj dobrih ideja. Za svoje putopise, koje neumorno objavljuje na portalu Bljesak.info kaže kako nastaju spontano, gotovo slučajno. Piše ih na način da ode u ona mjesta koja sam želi posjetiti, a ne u ona koja su već svima poznata (mada ima i takvih, dakako).
"Krenulo je u proljeće 2016. i otad je svakog petka objavljen po jedan putopis. Ipak, neću reći za sebe da sam pravi putopisac, koji sve isplanira. Ja idem tamo gdje se meni ide, uvažavajući dakako čitatelja, ali sve je to uglavnom Istočna Europa, nešto Zapadne i Južne. Često se podcjenjuje Istočna Europa, a ima toliko lijepoga da se vidi", kaže Jukić na početku razgovora.
Njegovi putopisi su, može se slobodno kazati, su jedinstvena pojava, a slušajući ovaj razgovor, lako ćete otkriti i zašto je tako. Naravno, najbolje ćete steći uvid čitanjem putopisa na portalu.
Što se tiče književnoga rada, Milo Jukić ima impresivno iskustvo, ne samo kao autor, nego i kao urednik, nakladnik, organizator književnih manifestacija i sl. Njegovi znanstveni radovi, posebno povijesni i etnološki, vrijedni su kako za očuvanje povijesnog naslijeđa, tako i za istraživanje nekih oblasti kojima se znanstvenici možda i nedovoljno bave. Osvrćući se na aktualni trenutak u književnosti, kaže kako se danas objavljuje i previše knjiga, zbog čega stradaju brda šume, ali u toj ogromnoj masi tiskanih stranica nema dovoljno književne kvalitete.
Čut ćete također i zašto Jukić misli da se Džemalu Bijediću treba podići dostojan spomenik na mjestu pogibije (planina Inač) koje se nalazi nedaleko od mjesta u kojem naš gost i kolega živi (selo Deževice). Spomenuli smo samo dio onoga što ovaj podcast sadrži, a ukupan dojam steći ćete nakon gledanja i slušanja ovog video zapisa u cjelini.
Cijeli intervju možete pogledati ovdje.
