„U subotu rano dne 4. jula 1942. pronese se glas po Kreševu, da su jaki partizanski odredi zauzeli banbrdsku župu. Kreševljaci i radi pazara sabrani svijet u čaršiji i vjerova i ne vjerova, da su komunisti (partizani) već na granici kreševske župe, al sve obuze strah i briga pred pomišlju, da bi to moglo biti istina te da bi partizani za dan dva mogli zbilja zaposjesti Kreševo i okolicu. Općinska vlast naredi, da se radnje i kafane odmah zatvore, da se svijet razađe kućama te da se poduzmu sve mjere opreznosti..“
Tako samostanski ljetopisac započinje osvrt na prvi dolazak i kratki boravak partizana u Kreševu pa nastavlja, a kako bi čuo šta se priča među narodom, spustio se s još jednim subratom u čaršiju, među narod.
„Vijesti nisu bile utješljive! Partizani potpuno zagospodarili čitavom banbrdskom župom. Predstraže njihove već stoje sa puškama strojnicama na granici kreševske župe.“
Dešava se to u subotu, sutra je pučka misa.
„Osvanula nedjelja. Na pučkoj misi malo svijeta. Cijelo Kreševo na nogama. Govori se samo o partizanima i čeka čas njihova dolaska. Nas četvorica svećenika sporazumno odlučimo ovo: gvardijan fra Bono ide u Kiseljak i sobom nosi crkveni i samostanski novac; fra Mladen Momčinović i fra Trpimir Račić bogoslov idu također u Kiseljak; bogoslov fra Tvrtko Ban ide svojoj sestri u selo Bjeloviće; fra Mirko Mačuga ide u Mratiniće da se sastane s partizanima te da ih nagovori, da ne plijene i ne pale Kreševa; vikar samostana fra Stijepo Barišić ostaje u samostanu i čuva kuću i crkvu.“
Neće, međutim, sve ispasti kako je planirano.
„U noći između nedjelje i ponediljka (između 5. i 6. jula) nije nitko u Kreševu spavao. Mnogi Kreševljaci otišli u obližnja sela. Oružnička postaja napuštena, općina zatvorena. Samo pošta radi. Poštar Stipo Brzica brzoglasom (telefonom) daje vijesti ustaškom logoru u Kiseljaku, kamo je već stigla njemačka vojska, odredi crne legije i mnogo ustaša. Tri velika kamiona dovezla su u Kreševo oružnike i narodnu miliciju sa puškama i sa tri strojnice. Ovi su već kasno u noć stigli do Kreševa i zauzeli položaje u polju kod Paškine Kave i na brežuljcima oko samog mjesta. Između 3 i 4 sata po ponoći partizani su navalili, rastjerali i ušutkali i onako slabu obranu i zauzeli Kreševo. Puškaranje na svim stranama. Naša obrana sa svim i brzo raspršena. U pet sati u jutro – 6. VII. – oboružani partizani već šetaju po ulicama kreševskim.“
Naravno da će partizani posebnu pažnju obratiti na samostan, najveću i najbogatiju zgradu u Kreševu, gdje, usto, žive i djeluju njihovi politički i klasni neprijatelji.
„U 6 sati provaljuju samostanska vrata, udaraju kundacima, lupaju, ali vrata drže i ne popuštaju. Na vratima prema Vrancima razbijaju oberliht i kroz njega ulaze u samostan i odmah počinju pretraživati pojedine sobe. Svaku sobu, koja je bila zaključana, silom otvaraju i prekopavaju. U sobi broj 17 smješta se štab odreda, koji je okupirao samostan i najbližu okolinu: šetalo, dvorište, mrtačku bašču i gaj poviš samostana. Komandant ulazi i u fra Grginu sobu i u knjizi posjetilaca potpisuje se imenom: Bjeličić Miro partizan. Vikar fra Stijepo, kad je osjetio, da počimaju i njegova vrata silom otvarati, otvorio je te je dalje sa njima zajedno hodao po samostanu.
U kuhinji kuharica Kate Petković odma je po njihovoj naredni počela kuhati puru, koju su partizani pojeli i razgrabili prije, neg što je bila kuhana. Vidi se da je ljudstvo bilo gladno. Štogod je bilo u kuhinji i u smočnici (spaizu) bilo je u jedan čas razgrabljeno i pojedeno. Časom nestade sira, kajmaka, putera, mlijeka, slatkarije i šećera. Mnogi su rekli, da već nekoliko mjeseci ništa krušna nisu okusili."
Fra Mirko mačuga nije, kako je bilo planirano, otišao pred partizane „nego je zanoćio u samostanu, ali čim je čuo da provaljuju vrata, pobjegao je kroz podrumska vrata prema Lučici i otišao u selo Kojsinu.“
Nakon što su se nahranili, partizani su, njih nekoliko stotina, sišli u čaršiju i dali se u pljačku privatnih kuća i državnih ustanova.
„Najprije je napadnut rudarski magazin, odnosno državna rudarska uprava, u kojoj je bilo oko dva vagona hrane: kukuruza, špeka i zejtina. Od te hrane uzeše partizani nešto sebi, a nešto razdijeliše svijetu, koji je veselo nosio kući, baš kao da je najpoštenije zaradio. Kad je magazin bio potpuno opljačkan, partizani ga zapališe i za jedan sat izgori sve do temelja.“
Od privatnih kuća najteže su stradale one tabornika Vinka Miloševića i bogatog trgovca Ante Nikolića.
„Obadvije su bile potpuno orobljene. I kuća bilježnika Stanka Bartulovića orobljena je jače nego ostale kreševske kuće. Partizani koji su bili od svoje komande određeni da pretražuju domove, iskali su i pitali najprije oružje i municiju, odijelo, obuću i hranu. Jedan dio svega, što u kućam nađoše, natovariše na svoje konje i otjeraše u brda na svojim tovarnim konjima, a drugi dio snesoše u samostansku pilanu.“
Budući da su doznali kako je njihovim protivnicima stiglo znatno pojačanje, partizani se neće dugo zadržati u Kreševu, ali će i to malo preostalog vremena iskoristiti kako bi napravili što više štete.
„Između 12 i 13 sati komanda partizana naređuje uzmak, jer su se Nijemci pojavili u blizini – kod Paškine kave. Njemački top već puca, al ne gađa u Kreševo već negdje na Lipu. Partizani naglo uzmiču, bježe. Za nekoliko časaka Kreševo je već ispražnjeno. Na izlasku iz Kreševa, odnosno pred utokom Kojsine u Kreševčicu postavljaju mitraljez, gasom polijevaju hranu i stvari snešene u pilani, zapaljuju i čekaju tu, dok plamen obuhvati svu pilanu. U dva sata po podne pilana sva u plamenu. I zadnji partizan rastavlja mitraljez i podigavši ga na junačka ramena odlazi poviš Ogradja valjda na Grad. U 3 sata popodne nestade partizana iz Kreševa i bliže okolice.“
Narod je, nastavlja ljetopisac, naredna dva dana dolazio te iz ruševina pilane razabirao nagorjele kukuruze i nosio kući. Na kraju dodaje i bilancu šteta u samostanu:
„Sa partizanima zajedno odoše iz samostana slijedeće stvari:
- fra Stijepe Barišića vikara: 1 cipele, 2 para vunenih čarapa, 2 čaršafa, 1 durbin, 1 brič, 600 K novca glasnika sv. Ante, 7 kutija Rama cigareta, 50 komada cigar-papira i neke druge sitnice.
- fra Bone Ostojića gvardijana: 3 čaršafa (šlifera) za jorgan, 3 čaršafa za dušek, 4 peškira, 8 safuna i neke druge sitnice.
- fra Mladena Momčinovića: 1 novi sviter, 1 kožnata kapa i neke sitnice.
- fra Mirka Mačuge: Sva apoteka (vrijednost 42.000 K), dvoje gaće, 3 košulje, 6 peškira, 3 svitera, 6 pari čarapa i neke sitnice.
- fra Lovre-Trpimira Račića bogoslova: 1 veliki kofer, 1 korpa, 1 gaće, pet pari čarapa i neke sitnice
Partizani su osim toga odveli i 1 samostanskog konja 'Zečka' zvanog. Osim pilane, koju samo stručnjaci mogu procijeniti, samostan je oštećen u stvarima i u hrani oko 100.000 kuna.
- Milo Jukić
