Mnogi Kreševljaci bi, da ih se pita otkad postoji groblje Ogradje, odmahnuli rukom i lakonski uzvratili: Pa oduvijek!

Neće to, međutim, biti baš tako. Zna se da su stara katolička groblja postojala u Donjem Čelu, ondje gdje se sad nalaze tri male stambene zgrade i nekoliko kuća naslonjenih na Turanj, a posljednje aktivno, u narodu znano kao Mrtvačka bašča, stajalo je u strani iznad crkve. U ožujku 1864. godine, nakon obilnih kiša, a i zbog toga što je te zime, kako navodi samostanski ljetopisac, „mnogo čeljadi umrlo i zemlja često prikopavana“, otisnulo se pola Mrtvačke bašče, a oborila su se i dva suhozida uz samostan. Ugledniji Kreševljaci su, zna se i to, dotad a i kasnije, pokapani u obiteljskim grobnicama u podu crkve.
Zamisao da se pravi novo groblje vjerojatno se prvi put javila nakon odrona u Mrtvačkoj bašči, a u djelo je počela prerastati desetak godina kasnije. Kreševljaci su se, kaže se u ljetopisima, isprva protivili novom groblju.
„Čitatelji imadu znati“, kaže ljetopisac, „da u groblju kraj Crkve jesu se kopali Kreševljaci, sve od onog vremena, od kako je i Varoš; te tako sve trpalo jedno na drugo. Fratri pako imajući u pameti Canone Sabora tridentinskoga, da se tjelesa mrtvih ne prikapaju do 40. god. govorili su da groblje prenesemo u Ogradje, al našim otvrdnulim Kreševljacima nije fajde nikakve bilo govoriti, jer oni u glavi imajući da kad se odmaknu od Crkve i odnesu dolje, da će kano u pako odmah propasti.“
Nakon što nije bilo druge, fratri su odlučili i priopćili da će im, ako nastave insistirati na pokopima u Mrtvačkoj bašči, uskratiti misne obrede.
Prva je u Ogradju pokopana neka Anica Vrcić Buljanova. Umrla je 29. prosinca 1876. godine i pred smrt je pristala da vječni počinak nađe u Ogradju.
Ogradje je dotad bila jedna od samostanskih njiva, a fratri su u njoj  „običavali povrtlje sijati“. Za novo groblje su ga Kreševljacima dali besplatno, ali pod sljedećim uvjetima: „1. da doljnju stranu od rieke ograde sve zidom, a gori baskiama i podlačam, 2. da u groblju što naprave Kapele, da se more misa reći i odar unieti, i 3. da ćemo mi (franjevci, op. aut.) sebi uzeti mjesto gdje ćemo se mi kopati.“

Milo Jukić