Ljetopisac kreševskog samostana ostavio je 1933. godine vrijednu zabilješku o tome kako se u to doba slavio Božić. Danas se mnogo toga promijenilo pa sigurno vrijedi pročitati kako je bilo nekad.

Božić. Proslavili smo i ovaj put svečano sa sv. pjevanim misama 25, 26, 27. Decembra. Noćnica bila u četiri sata iza po noći, a pred podne u deset i po svaki dan pučka misa. Pucalo se iz mužara na svako zvonjenje – trajno – prije misah pučki i pod misom i pjevale božićne pjesme sa starodrevnom omiljenom „U sve vrijeme godišća“ koju vas puk oduševljeno pjeva iza po misniku otpjevane poslanice; misnik na oltaru započima svaki stih pjesme, a puk gromko preuzima. Pošto se sve stari običaji malo pomalo gube i izmjenjuju novim, žalibože i lošijim prema kršćanskom duhu, zabilježit ću kako su stari Kreševljaci slavili Božić.

Pripravljalo se za Božić već od treće Nedjele adventa i slavili na istu „Očići“ kad je otac obitelji častio obilnijim ručkom, a na treću nedjelu „Materice“ kad je mati isto činila darivajući djecu novim odijelom i obućom  i sjećala na predstojeći Božić govoreći im o skorom dolasku – rođenju Isusovu. Na sv. Luciju posijala se u posudi „šenica“ te samo vodom zaljevala i to imalo sjećati na Božić, jer se gatalo, kako na Božić uzraste ista, tako će biti i rod njezin slijedećeg ljeta. 2l. decembra – na sv. Tomu – svak, koj bio na radu izvan obitelji došao bi „doma“ zato nastala riječ „Sveti Toma svak mora biti doma“. Pred Badnji dan pekli se samunčići - krusi pšenični – za sve dane božićne, svaki komšiluk – susjedstvo imalo krušnu peć od ilovače u kojim se naročito peklo na ovaj dan samunčiće, kovrtanje – kolače, krsnice – koje bi okitili svilenim ptičicam i ogledalcim i na stol o Božiću kao ures postavljali. Starješina kuće pobrinuo bi se , da bude u zelenim brdacima – od pečene zemlje emajliranim – vina a za starije i rakije u bocam, a za pečene patke, keške – od kokošijeg mesa bez kosti kuhano sa bungurom – pobrinula se domaćica . Jabuka i oraha nije smjelo faliti ni gibanice – s medom i orasima pite. Na Badnji dan – u oči Božića – postilo se strogo i na večeri jela začinjena samo zejtinom – uljem. Poslije večere nitko iz kuće nije se mako na van, nego se ranije leglo na spavanje, da se rano iza  po noći ustane i svečano preobuče i pripremi za proslavu Božića u crkvi, gdje se bogoslužje obavljalo najsvečanije pjevanjem Matutine, Laudesa i misom u troje sve, propovjedi, pjevanjem „U sve vrijeme godišća“ i svršavalo do zore, a po tom svak kod kuće častio se i veselio pjevajući božićne pjesme. Prvi dan iz kuće se samo dolazilo u crkvu na misu i svečanu večernju, a nije se išlo po kućam čestitati nego na susretaju sa pozdravom: „Čestit Božić i porođenje Isusovo“ a odgovaralo: „Čestita ti duša, bio zdrav i veseo“. Inače od sv. Stjepana, pa sve do Mladog Božića - Nove godine – pohađali se rođaci i prijatelji i slavilo i gostilo čestitajuć. Na Badnji dan blagosivlja se kuće i kupili samunčići, suho meso, svila i konci na križ, kog svak u obitelji imao poljubiti.