„Pošto se sve stari običaji malo pomalo gube i izmjenjuju novim, žalibože i lošijim prema kršćanskom duhu, zabilježit ću, kako su stari Kreševljaci slavili Božić“, stoji u ljetopisu Franjevačkog samostana Kreševo za 1933. godinu. Evo, dakle, kako se obilježavalo adventsko i božićno vrijeme.
Božićna priprava počinjala bi, navodi se u ljetopisu, već od slavljenja „Očića“, kad je „otac obitelji častio obilnijim ručkom“, te „Materica“, „kad je mati isto činila darivajući djecu novim odijelom i obućom  i sjećala na predstojeći Božić govoreći im o skorom dolasku – rođenju Isusovu.“

„Na sv. Luciju posijala se u posudi „šenica“ te samo vodom zaljevala i to imalo sjećati na Božić, jer se gatalo, kako na Božić uzraste ista, tako će biti i rod njezin slijedećeg ljeta. 21. decembra – na sv. Tomu – svak, koj bio na radu izvan obitelji došao bi „doma“ zato nastala riječ „Sveti Toma svak mora biti doma“. Pred Badnji dan pekli se samunčići, - krusi pšenični – za sve dane božićne, svaki komšiluk – susjedstvo imalo krušnu peć od ilovače u kojim se naročito peklo na ovaj dan samunčiće, kovrtanje – kolače, krsnice – koje bi okitili svilenim ptičicam i ogledalcim i na stol o Božiću kao ures postavljali. Starješina kuće pobrinuo bi se, da bude u zelenim brdacima – od pečene zemlje emajliranim – vina a za starije i rakije u bocam, a za pečene patke, keške – od kokošijeg mesa bez kosti kuhano sa bungurom – pobrinula se domaćica. Jabuka i oraha nije smjelo faliti ni gibanice – s medom i orasima pite. Na badnji dan – u oči Božića – postilo se strogo i na večeri jela začinjena samo zejtinom – uljem -. Poslije večere nitko iz kuće nije se mako na van, nego se ranije leglo na spavanje, da se rano iza  po noći ustane i svečano preobuče i pripremi za proslavu Božića u crkvi, gdje se bogoslužje obavljalo najsvečanije pjevanjem Matutine, Laudesa i misom u troje sve, propovjedi, pjevanjem „U sve vrijeme godišća“ i svršavalo do zore, a po tom svak kod kuće častio se i veselio pjevajući božićne pjesme. Prvi dan iz kuće se samo dolazilo u crkvu na misu i svečanu večernju, a nije se išlo po kućam čestitati nego na susretaju sa pozdravom: „Čestit Božić i porođenje Isusovo“, a odgovaralo: „Čestita ti duša, bio zdrav i veseo“. Inače od sv. Stjepana, pa sve do Mladog Božića - Nove godine – pohađali se rođaci i prijatelji i slavilo i gostilo čestitajuć. Na Badnji dan blagosivljale se kuće i kupili samunčići, suho meso, svila i konci na križ, kog svak u obitelji imao poljubiti.