Zahvaljujući velikoj angažiranosti domaćeg župnika don Marina Marića, prijateljstvo između župe Deževice i Monteprandonea svake godine se obnavlja međusobnim posjetima u Deževice i u Monteprandone.
Sve je započelo već 2008. godine, kada je kip sv. Jakova Markijskoga stigao u župu Deževice, a nakon što su u Deževicama lani boravili vjernici iz Monteprandonea, stigli su i ove godine, opet u pratnji tamošnjeg gvardijana fra Lorenza Turchija.
Nakon obilaska Međugorja, Kravica, Dubrovnika i Mostara, hodočasnici su u subotu stigli u svetište sv. Jakova Markijskog u Deževicama, gdje ih je dočekao župnik don Marin Marić. Nakon smještaja i okrijepe, hodočasnici su obišli drevni franjevački samostan Duha Svetog u Fojnici. Kroz jednosatnu šetnju po starini i ljepoti franjevačkog muzeja vjernike je pratio gvradijan fra Miro Relota. Najzanimljiviji dio fojničke riznice koji je ostavio traga u gostima iz Italije vezan je uz obraćenje fra Anđela Zvizdovića, što je također čudo sv. Jakova Markijskog. Uz priču o fra Anđelu, potresna i upečatljiva je i priča o ubojstvu dvojice fratara u samostanu za vrijeme Domovinskog rata.
Nakon povratka iz Fojnice svetu misu je predslavio don Marin u koncelebraciji s fra Lorenzom. Poslije mise je uslijedila zajednička večera i već tradicionalna večer druženja gostiju iz Monteprandonea i domaćih župljana.
Na početku drugog dana hodočasnike je pozdravio i zahvalio im na dolasku kreševski načelnik Renato Pejak. Gosti su za Pejaka i don Marina pripremili i prigodne darove. U svom obraćanju Pejak je izrazio radost zbog ovog susreta i te je obećao da će učiniti sve što je u njegovoj mogućnosti da veza Montepradonea i Kreševa ostane živa i plodonosna.
Potom su hodočasnici krenuli u razgledavanje prirodnih ljepota župe, koje je završeno misom na talijanskom jeziku, a animirali su je sami hodočasnici. Nakon toga je uslijedilo fotografiranje sa župljanima ispred župne crkve, oproštaj i polazak ka Splitu.
Dolazak vjernika iz Monteprandonea župniku Mariću, ali i svim vjernicima, veliko je ohrabrenje kako vezu ljubavi utemeljene na djelu sv. Jakova i dalje treba osnaživati i uvezivati kako bi se lik sveca osvijetlio i bio stalna zaštita i pratnja u nastojanjima oko širenja i činjenja dobra.
