Iz tiska je ovih dana izašla knjiga, povijesni roman "Oče, nemoj nas prodati", autora mnogobrojnih romana i pjesama Ante Stanića
Izdavač i tiskara je Štamparija Fojnica, a naklada je 200 komada.
Roman obrađuje problem ropstva od Robovlasničkog uređenja do dana današnjeg.
Osvrt Saliha Straševića na roman „Oče, nemoj nas prodati“ Ante Stanića:
Za kim zvona zvone
Krvave sudbine u Bosanskom paklu, rađale su lijepe ljude sa divljom naravi. U bezdanu stranputice, život Damjana i njegove supruge Magdalene bio je težak i čestit. S vjerom u Boga i sirovu snagu kakvu čovjeku može podariti blagodati bosanskih krajolika, Damjan je izdržavao svoju porodicu.
Kad glad zavlada za njom se po običaju prišunja bolest, i pokosi sve što joj se nađe na putu. Bježeći od crne kuge iz Kraljeve Sutjeske, dolazi u Mile mjestu gdje su se krunisali bosanski kraljevi. Damjan se ni tu se nije dugo zadržao nakon što je sjekira kovanica presudila lopovu koji je ostao kraći za cijelu šaku.
Kao vjetrom odnesen brigajući za bezbjednost porodice zmaj sa zmajićima zaklikta u središe Bosne u kraljevskom gradu Kreševo.
A onda prokletstvo i crni oblaci najaviše teške zime i glad, glavarinu i porez tuđinca koji se namirivao iz Bosne.
Ojađen gubitkom supruge, otac Damjan sve teže podnosi kako se djeca od gladi tope. Očeva suza je teška kao planina i upravo ona se skoluta ispred dušmana, koji predloži Damjanu da djecu da u najam kako bi lakše ishranio ostalu obitelj. Ne znajući okolnosti Damjan dvoje djece prodaje u roblje u Veneciju. Ostatak života se kaje i obolijeva. Pred samu smrt, kao da će mu zvona sa crkve najaviti radost prije smrti. Nagradu od Boga za vjernost prema krvi i ognjištu svoje porodice umire u sreći.
Roman čudno i prelijepo napisan, protkan niti ovdašnjih vremena kao opomena, kao ljubav i zavjet sačuva ovo lijepo predanje.
Ja ću na kraju još dodati:
Ej moja zvona, za kim ćeš zvonit, kad naše anđele, sinove i kćeri sad krase tuđinske dvore po Evropi.
Okreni se i pogledaj obrise križeva razasutih po bosanskim padinama koje čekaju tvoj naklon i pokajanje. Čuješ li zov predaka
koji preklinje da ih ne zatireš s vjekovne grude. Gradili smo i patili crne muke a sad se rastajemo.
Zvonite zvona, iz Kraljeve Sutjeske, Mila, Kreševa da čuju naši zmajevi, naši sinovi, naši sokolovi, naša kraljica Katarina, naše prelijepe kćeri, pa da se vrate u topla gnijezda bosanska.
Zvonite zvona i opominjite, ako Misa u Bosni ne bude i ona se probudit neće
