U svetištu sv. Jakova Markijskog u talijanskom gradiću Montepradone izašao je iz tiska ilustrirani životopis sveca koji je – kako znamo – kao redovnik djelovao također i u našim krajevima, točnije u Deževicama
U svetištu sv. Jakova Markijskog u talijanskom gradiću Montepradone izašao je iz tiska ilustrirani životopis sveca koji je – kako znamo – kao redovnik djelovao također i u našim krajevima, točnije u Deževicama.
Ilustrirani životopis opisuje njegovo sklonište u pećini u Deževicama pokraj izvora koje je sam svetac blagoslovio i stabla ispod kojeg je molio svoje svećeničke i zavjetne molitve.
Unatoč brojnim pokušajima ne samo Turske nego i kasnije Jugoslavenske politike da se pećina sori, ostala je netaknuta i cjelovita u svojim izvornim dimenzijama.
Od 2015. god. franjevački samostan i svetište u Montepradoneu pokušava uspostaviti bliske hodočasničke odnose sa župom Deževice.
U jednom trenutku pošlo je za rukom da se uspostavi bliski odnos ovih dvaju svetišta. U istu svrhu sagrađen je i gostinjac za talijanske hodočasnike.
U međuvremenu, prilike su se promijenile i na jednoj i na drugoj strani.
Novoimenovani upravitelj svetišta sv. Jakova u Montepradoneu fra Michaele Massaccio ovih dana ponovno pokreće započetu želju talijanskih hodočanika da godišnje hodočaste svojemu zaštitniku u Deževice.
(kta/m.m.)
