kresevoinfologo2016

U ŽUPI DEŽEVICE PROSLAVLJEN BLAGDAN GOSPE SNJEŽNE

dezevice3Kreševo –  Rijeka hodočasnika s raznih strana sjatila se u nedjeljo jutro u Deževice, malo selo u Kreševskoj općini. Uz organizirane dolaske iz nekoliko udaljenijih župa, mnogi su iz Kiseljaka, Fojnice, Kreševa, Gromiljaka, Brestovskog, Lepenice i drugih župa, u Deževice stigli pješice, a neki i bosi, kao što to biva svake godine.

Spuštajući se uskim šumskim stazama sa obronaka Inča i Lopate prema Deževicama hodočanisi mole krunicu, a taj prizor promatrača vraća u davna vremena prvih kršćana.

 „ … dobrota je jača od zla, ljubav od mržnje, milost od ravnodušnosti. Vjera je put ka izbavljenju i ozdravljenju, a Gospa na poručuje da se povežemo s Bogom putem molitve“, rekao je u propovijedi don Jakov Kajinić, duhovnik sjemeništaraca Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ u Travniku, koji je predvodio koncelebriranu svetu misu.

Nakon svete mise vjernici odlaze pomoliti se na Vrelo sv. Jakova koje se nalazi nekoliko stotina metara od sela. Tu je po predaji živio sv. Jakov Markijski, poglavar bosanske vikarije četrdesetih godina XV. stoljeća. On je u Bosni, s prekidima, proveo oko 7 godina. Biskup Nikola Ogramčić-Olovčić još  je 1674. zabilježio veliko štovanje sv. Jakova u Deževicama. Umro je 1476. u Napulju, a svetim je proglašen dva i pol stoljeća kasnije. Njegovo tijelo se čuva u rodnom Montepradoneu u Italiji.

Vodu iz vrela koja nikada ne presušuje, vjernici raznih konfesija smatraju čudotvornom. Vjernici uz molitvu ulaze u špilju, umivaju vodom lice i druge dijelovi tijela, a potom zahvataju vodu u posudu i nose je u svoj dom kao svetu vodu u nadi da će Bog uslišiti molitve i potebite osloboditi  duševnih i tjelesnih tegoba. Brojni su primjeri čudotvorne moći vode sa svetišta, koja je mnogim vjernicima i hodočasnicima pomogla u ozdravljenju.

Nitko ne ide kućama do večeri, nego se posjećuje rodbina, prijatelji, boravi se pored malene rječice Nevre ili se veseli u jedoj od brojnih stalnih ili improviziranih kavana.

Malo povratničko selo, koje se u pisanim vrelima prvi put spomine prije 610 godina, u vrijeme bosanskog kraljevstva bilo je važno gospodarsko središte. Deževice su bile varoš, trg, rudnik srebra i olova. Tu je bila carina i dubrovačka kolonija, te dvor kralja Ostoje. O slavnoj prošlosti svjedoči i nekropola stećaka koja je stavljena pod zaštitu države. U vrijeme osmanlijske vladavine, prestaje eksploatacija srebra i olova u Deževicama, a nastavlja se vađenje željeza. Tako su iznad sela, na potoku Nevri bila tri majdana za topljenje i preradu željeza. Jedan od njih se nalazio pored samog svetišta, a bio je aktivan i nekoliko godina poslije dolaska Austro-Ugarske u BiH.

Danas u Deževicama žive uglavnom starije osobe, a selo živne svake mlade nedjelje kada su mise na svetištu i za blagdane Gospe Snježne i sv. Jakova Markijskog. Skupina entuzijasta iz tog sela nedavno je organizirala skup „Deževice – mogućnosti i perspektive“ na kome je zaključeno je kako treba dati prednost ekološki prihvatljivim gospodarskim projektima  koji doprinose stvaranju boljih uvjeta za razvoj turizma, te da pozicioniranje Deževica kao turističkog mjesta treba pokušati ostvariti kroz nastavak izgradnje infrastrukturnih objekata i izradu sveobuhvatnog marketing plana sa stavljanjem naglaska na nastavak suradnje sa talijanskim gradom Monteprandoneom, rodnim mjestog sv. Jakova Markijskog, čije zavjetno vrelo u Deževicama godišnje privuče nekoliko desetaka tisuća posjetitelja.

d.s.

  • alkus.jpg
  • bbk.jpg
  • citrin.jpg
  • click.jpg
  • dezevice.jpg
  • logofb.png
  • milfas.jpg
  • milicevic.jpg
  • mis.jpg
  • nevra.jpg
  • pd_bitovnja.jpg
  • stilomatic.jpg

Kontakt