kresevoinfologo2016

MUZEJ

Muzej Franjevačkog samostana Iako je kroz burna stoljeća osmanlijske vladavine samostan često i na razne načine stradao, kreševski su fratri uspjeli sakupiti rijetke, vrijedne i zanimljive eksponate, koji daju prilično jasnu sliku života ljudi na ovim prostorima tijekom proteklih stoljeća. Nije čudno što se najveći broj eksponata odnosi na tradicionalna zanimanja, vezana za eksploataciju ruda i njihovu preradu.

Tako iz oblasti rudarstva možemo vidjeti primjerke ruda i minerala naših krajeva, zatim alate kojima se ruda kopala i prerađivala. Upečatljiva i vrijedna je kolekcija rudarskih lampi, kao i mnogobrojnih primjeraka alata, od kojih neki potječu još iz antičkog doba. Muzejska postavka o kovanju prikazuje kompletnu kovačku radionicu («duganju»): tu su mijeh, grno, nakovnji i čekići raznih dimenzija, te raznovrsni primjerci alata. Ova postavka sadrži i proizvode umjetničke kovačije. Također su izloženi alat i proizvodi stolarskog, postolarskog, krojačkog, tkalačkog i opančarskog obrta, kao i zbirka ručnih radova.

U muzeju je postavljena i iznimno vrijedna zbirka minerala i kristala s kreševskog područja, arheološka zbirka iz pretpovijesnog i antičkog doba, kao i numizmatička zbirka.

Riznica U samostanskoj riznici čuva se veći broj kaleža, monstranci, kadionica, kandila i svijećnjaka, pretežno rađenih u srebru i vrlo često s pozlatom. Najvredniji predmeti potječu iz vremena od 15. do 19. stoljeća. Iz 15. stoljeća potječu jedan kalež i kasnogotički pacifikal, rađeni u srebru s pozlatom, dok je kasnogotička srebrna kadionica iz druge polovice 15. ili početka 16. stoljeća. Renesansna stilska obilježja imaju srebrne gravirane gostarice i jedna srebrna navicula (lađica). Srebrna kustodija s pozlatom (retardirana gotika) potječe iz 17. stoljeća. Barokna stilska obilježja (18. stoljeće) ima nekoliko srebrnih kaleža s pozlatom, bakrena monstranca s pozlatom, srebrni relikvijar i dr. U samostanskoj riznici nalaze se predmeti trojice domaćih majstora: srebrni svijećnjaci Lovre Pavlovića iz 1693. i Ivana Duića iz 1779. godine, te filigranski kalež zlatara Vilića iz 1761. god.

Od tekstilnih predmeta u riznici se nalazi nekoliko kazula iz 17. i 18. st. talijanskog i francuskog podrijetla, te jedan francuski plašt, izrađen nekad između 1715. i 1735. godine. Od predmeta kulturno-povijesnog i umjetničkog značenja danih 1871. na čuvanje Strossmayeru, nisu vraćene jedna slika i kazula.

Spomen-soba fra Grge Martića u Franjevačkom samostanu Kreševo privlači pozornost posjetitelja prije svega zato jer je sačuvala potpunu autentičnost. Nastala je nakon fra Grgine smrti, kada su njegova braća odlučila na taj način sačuvati uspomenu na ovog velikana.

Pored namještaja kojim se fra Grgo nekada služio, u sobi se nalaze darovi poznatih ličnosti, priručna knjižnica, lovačke puške, razni upotrebni predmeti, fra Grgina odličja, rukopisi i pisma.

Tako se u ormaru s fra Grginim knjigama nalazi 159 naslova, tu je stol s ladicom, kupljen od Omer-paše Latasa,medaljoni pape Lava XIII, medaljon generala Franje Alojza od Parme, medaljon Internacionalne izložbe u Sarajevu 1900. godine, medaljoni Franje Josipa I., dan za vrijeme boravka u Požegi 1885. godine i u Zagrebu 1895. godine, diploma Medžedije (tursko odličje), metalna kasica «Napretkove» zaklade sa knjižicom za upisivanje priloga, diplome austrijskog Reda Franje Josipa I. i Reda željezne krune, te Somenica Vrhbosanskog sjemeništva za fra Grginu Zlatnu misu.

Od lovačkog pribora i oružja tu su dvije lovačke puške, dva jatagana, dva noža, lovački trofeji, te jedan od poznatijih eksponata – sablja, dar fra Grgi od bana Josipa Jelačića.

Uz prilično umjetničkih slika, tu su i fra Grgine osobne stvari kao što su duhanska kutija i cigarluk, britva i pribor za brijanje, kutija - uspomena sa dvorskog objeda u Budimu 1878. godine, tikvica za barut, kesa za duhan, staklena ploska u kožnoj futroli, metalna kutija sa priborom za izradu lovačkih zrna, krunica, tintarnica i snop guščjih pera, sat, dvije pepeljare, tri čibuka i dvije lule, šalica i tanjurići za bijelu kavu, porculanska posuda za čaj, šećernica i drugo.

I kompletan fra Grgin namještaj je sačuvan, kao i oprema za konja, odjeća, sanduci, te fra Grgin omiljeni instrument – gusle. Tu je i fra Grgina posmrtnica objavljena u zagrebačkom «Osvitu».

Fra Grgo Martić rođen je u Rastovači kraj Posušja 24.1.1822. godine. Djetinjstvo je proveo u zavičaju, a 1834. godine stric Rade ga dovodi u kreševski samostan, gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838. a školovanje od 1844. godine nastavlja izvan Bosne, u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine, a kao svećenik je djelovao oko tri godine u Kreševu, zatim kao kapelan u Osovi kod Žepča, te kao župnik u Sarajevu u dva navrata, od 1851 – 1879. Vrijeme u razdoblju od 1879. do smrti, 30.8.1905., uglavnom je proveo u Franjevačkom samostanu u Kreševu.

Fra Grgo se, osim kao svećenik, istaknuo u književnom i prosvjetnom radu, te u političkom djelovanju. Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima tog vremena, osobito u vrijeme smjene turske i nastupa austro-ugarske vlasti.

Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a 1871. godine izdan je njegov Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni. Prije toga, 1858. godine, pripremio je i Dikcionar (rječnik) tursko-srpsko-hrvatski, kojinije objavljen, jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a materijal poslan u Beograd na tiskanje je nestao.

Fra Grgo Martić se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina, a, zajedno s fra Ivanom Franjom Jukićem sakupio je i pripremio zbirku Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, koja je izdana u Osijeku 1858. godine.

Književnim radom se Martić bavio punih šezdeset godina, ispjevao je više od sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u XIX. stoljeću. Studirajući filozofiju u Zagrebu, ušao je u društvo vodećih iliraca, te je, oduševivši se njihovim idejama i pokretom, i sam postao narodni preporoditelj.

Krajem pedesetih godina XIX. stoljeća Martić počinje raditi na svom životnom djelu – ciklusu epskih pjesama Osvetnici. Pjesme tog ciklusa izlazile su od 1861. do 1883. godine u Zagrebu, Osijeku i Đakovu, a konačni naziv dobivaju 1893. godine, kada su sakupljene u jednu knjigu. Po Osvetnicima je fra Grgo od strane kritičara prozvan «hrvatskim Homerom».

Pored Osvetnika, vrlo poznato je i Martićevo djelo Posvetnici,koje se sastoji od pjesama u kojima je opjevava svoj svećenički život, život sv. Franje Asiškog i život sv. Antuna Padovanskog, slavi obljetnicu pape Lava XIII. i drugih ljudi vezanih za crkvu.

Od većih epskih djela, Martić je napisao epopeju Boj na Kosovu godine 1389., a značajno mjesto u njegovom književnom radu zauzimaju i putopisi

U njegovom stvaralaštvu značajno mjesto zauzimaju putopisi (Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882., Katolici u Bugarskoj 1858., Katolici u Vlaškoj 1858., Katolici u Hercegovini 1860.)

O Martićevim memoarima, pod naslovom Zapamćenja, govori se i piše kao o vrlo značajnom prilogu kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Prvi put su objavljena u Zagrebu 1906. godine, u redakciji Ferde Šišića.

Fra Grgo Martić djelovao je u politici u i za vrijeme vladavine Turaka i u vrijeme Austrije-Ugarske. U svoje vrijeme bio je uvjerljivo najbolji poznavalac političkih prilika u Bosni, što je znao iskoristiti za zaštitu Katoličke crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca, bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali.

Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, kojoj je bio zadatak zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH. Agencija se bavila socijalnim položajem raje, vjerskim pitanjima, političkim prognanicima, pa i nekim interesima muslimanskog i pravoslavnog stanovništva.

 

  • alkus.jpg
  • bbk.jpg
  • citrin.jpg
  • click.jpg
  • dezevice.jpg
  • logofb.png
  • milfas.jpg
  • milicevic.jpg
  • mis.jpg
  • nevra.jpg
  • pd_bitovnja.jpg
  • stilomatic.jpg

Kontakt